MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIIKA

PAOLA MENGOZZIJA

od 12. ožujka 2015. ( 1 )

Predmet C‑20/14

BGW Beratungs‑Gesellschaft Wirtschaft mbH, prije BGW Marketing- & Management‑Service GmbH

protiv

Bode Scholza

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundespatentgericht (Njemačka))

„Usklađivanje zakonodavstava — Žigovi — Direktiva 2008/95/EZ — Članak 4. stavak 1. točka (b) — Daljnji razlozi za odbijanje ili proglašavanje žiga ništavim — Kasniji žig sastavljen od niza slova koji preuzima verbalni element ranijeg žiga i od sintagme sastavljene od riječi čija su početna slova jednaka slovima niza — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Kriteriji ocjene“

Zahtjev za prethodnu odluku koji je predmet ovog postupka odnosi se na tumačenje članka 4. stavka 1. točke (b) Direktive 2008/95/EZ ( 2 ) i upućen je u okviru spora koji se odnosi na odbijanje prigovora koji je istaknulo društvo BGW Beratungs‑Gesellschaft Wirtschaft mbH, prije BGW Marketing- & Management‑Service GmbH (u daljnjem tekstu: BGW), protiv registracije Deutsches Patent- und Markenamta (u daljnjem tekstu: DPMA) verbalnog žiga „BGW Bundesverband der deutschen Gesundheitswirtschaft“.

I – Pravni okvir

Direktivom 2008/95, koja je stupila na snagu 28. studenoga 2008., provedena je kodifikacija Direktive 89/104/EEZ ( 3 ).

Članak 3. stavak 1. točke (b) i (c) Direktive 2008/95, pod naslovom „Razlozi za odbijanje ili proglašavanje žiga ništavim“, određuje:

„1. Neće se registrirati ili, ako su registrirani, mogu se proglasiti ništavim:

[…]

(b)

znakovi koji nemaju razlikovni karakter,

(c)

žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka [znakova] ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla ili vremena proizvodnje ili pružanja usluge ili za označivanje drugih karakteristika proizvoda i usluga,

[…]“

Članak 4. stavak 1. točke (a) i (b) Direktive 2008/95, pod naslovom „Daljnji razlozi za odbijanje ili proglašavanje žiga ništavim vezano za sukobe s ranijim pravima“, predviđa:

„1. Žig neće biti registriran ili, ako je registriran, može se proglasiti ništavim:

(a)

ako je istovjetan ranijem žigu, a proizvodi ili usluge za koje je žig prijavljen ili registriran istovjetni su proizvodima ili uslugama za koje je raniji žig zaštićen,

(b)

ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, vjerojatnost zablude uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu s ranijim žigom.“

II – Glavni postupak, prethodno pitanje i postupak pred Sudom

Činjenice iz kojih proizlazi spor u glavnom postupku, koje se navode u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, mogu se sažeti kako slijedi.

Verbalni žig „BGW Bundesverband der deutschen Gesundheitswirtschaft“ (u daljnjem tekstu: kasniji žig) registriran je 11. prosinca 2006. u registar DPMA‑a za proizvode obuhvaćene razredima 16., 35., 41. i 43. u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je izmijenjen i dopunjen ( 4 ). Prigovor na tu registraciju istaknut je na temelju njemačkog verbalnog i figurativnog žiga prikazanog u nastavku:

koji je od 21. srpnja 2004. registriran za proizvode i usluge obuhvaćene razredima 16., 35. i 41. u smislu navedenog Nicanskog sporazuma (u daljnjem tekstu: raniji žig) ( 5 ).

Odlukom od 2. listopada 2009. odjel za žigove razreda 44. DPMA‑a djelomično je poništio kasniji žig i odbio prigovor u preostalom dijelu, nakon što je utvrdio vjerojatnost dovođenja u zabludu u pogledu suprotstavljenih žigova. Na temelju pravnog lijeka koji je podnio nositelj kasnijeg žiga, ta je odluka ukinuta odlukom odjela za žigove razreda 44. DPMA‑a od 9. siječnja 2012. jer se nije dokazala uporaba ranijeg žiga radi zadržavanja stečenih prava.

BGW je pred Bundespatentgerichtom tužbu podnio za poništenje navedene odluke od 9. siječnja 2012.

Taj sud, na temelju dokaza koje mu je podnio BGW, smatra da se dokazala uporaba ranijeg žiga radi zadržavanja stečenih prava, barem što se tiče „tiskarskih proizvoda“ i usluga „oglašavanja“, „organiziranja seminara“ i „organiziranja natjecanja“ jer se te usluge pružaju ponajprije poduzetnicima iz zdravstvenog sektora, osobito optičarima i prodavačima slušnih aparata. Zaključuje da suprotstavljeni žigovi obuhvaćaju istovjetne proizvode, odnosno tiskarske proizvode i usluge koje su dijelom istovjetne, a dijelom slične.

10.

Što se tiče sličnosti suprotstavljenih žigova, sud koji je uputio zahtjev smatra da ukupnim dojmom ranijeg žiga dominira isključivo niz slova „BGW“, dok je figurativni element tog žiga u vizualnom pogledu zanemariv , a u fonetskom smislu nema nikakve važnosti. Ukupnim dojmom kasnijeg žiga dominira isti niz slova. Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, koji se u tom pogledu oslanja na sudsku praksu Bundesgerichtshofa, sintagma „Bundesverband der deutschen Gesundheitswirtschaft“ („Savezno udruženje njemačkih zdravstvenih poduzetnika“), koja se nalazi u kasnijem žigu, ima opisni karakter i nema nikakav razlikovni karakter. Naime, tom se sintagmom samo naznačuje da predmetne proizvode i usluge nudi udruženje poduzetnika iz zdravstvenog sektora koje djeluje u cijeloj zemlji a da se pritom ne omogućuje točna identifikacija komercijalnog podrijetla tih proizvoda i usluga. U svakom slučaju, Bundespatentgericht smatra, neovisno o ocjeni navedene sintagme, da je potrebno priznati da niz slova „BGW“ u kasnijem žigu ima barem nezavisnu razlikovnu ulogu u smislu presude Medion (C‑120/04, EU:C:2005:594). Stoga, prema mišljenju tog suda, kada se relevantna javnost suoči s tim žigom na tržištu, prepoznat će raniji žig jer je jedina razlika u tome što će akronim „BGW“, koji sam po sebi nema značenje, biti pojašnjen eksplikativnom (opisnim) podatkom „Bundesverband der deutschen Gesundheitswirtschaft“.

11.

U tim okolnostima sud koji je uputio zahtjev zaključuje, navodeći presudu AMS/OHIM – American Medical Systems (AMS Advanced Medical Services) (T‑425/03, EU:T:2007:311), da nema nikakve sumnje da, što se tiče proizvoda i usluga navedenih u točki 9. ovog mišljenja, u pogledu suprotstavljenih žigova postoji vjerojatnost dovođenja u zabludu relevantne javnosti.

12.

Međutim, taj sud procjenjuje da ne može odlučiti u tom smislu zbog presude Strigl i Securvita (C‑90/11 i C‑91/11, EU:C:2012:147), u kojoj je Sud smatrao da članak 3. stavak 1. točke (b) i (c) Direktive 2008/95 treba tumačiti na način da se primjenjuje na verbalni žig sastavljen od opisne sintagme i niza slova koji sam po sebi nije opisan ako ga relevantna javnost, s obzirom na to da se sastoji od prvog slova svake riječi te sintagme, prepoznaje kao kraticu navedene sintagme i tako se predmetni žig kao cjelina može tako shvatiti kao kombinacija opisnih podataka ili kratica. Osim toga, Bundespatentgericht podsjeća da se u točki 38. te presude pojašnjuje da niz slova sastavljen od prvih slova riječi od kojih se sastoji sintagma, za razliku od nje, ima samo akcesornu ulogu. Međutim, prema mišljenju tog suda, ne može se priznati da element složenog žiga, u ovom slučaju niz slova „BGW“ u kasnijem žigu, koji se prepoznaje kao akronim, ima dominantan karakter ili barem nezavisnu razlikovnu ulogu ako taj element u tom žigu ima samo akcesornu ulogu.

13.

Činjenica da se presuda Strigl i Securvita (C‑90/11 i C‑91/11, EU:C:2012:147) odnosila na razloge za odbijanje registracije u smislu članka 3. Direktive 2008/95 ne opravdava, prema mišljenju Bundespatentgerichta, drukčiju ocjenu u glavnom postupku, u kojem se, naprotiv, radi o dodatnom razlogu za odbijanje iz članka 4. stavka 1. točke (b) te direktive. Prema mišljenju tog suda, drukčije bi bilo samo kad bi se činjenica da se raniji žig stvarno upotrebljava na tržištu mogla uzeti u obzir prilikom ocjene ukupnog dojma kasnijeg žiga, što je Sud isključio osobito u presudama Calvin Klein Trademark Trust/OHIM (C‑254/09 P, EU:C:2010:488, t. 53. i 58.) i Ferrero/OHIM (C‑552/09 P, EU:C:2011:177, t. 58.).

14.

U tim je okolnostima Bundespatentgericht odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li se članak 4. stavak 1. točka (b) Direktive 2008/95/EZ tumačiti na način da se u slučaju istovjetnih i sličnih proizvoda i usluga može smatrati da postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu ako razlikovni niz slova koji obilježava raniji verbalni ili figurativni znak prosječne razlikovnosti bude preuzet u kasniji verbalni znak treće strane na način da se tome nizu slova doda opisna kombinacija riječi koja se na njega odnosi i taj niz slova pojašnjava kao kraticu opisnih riječi?“

15.

Samo su Europska komisija i Republika Poljska podnijele pisana očitovanja. Oslanjajući se na uvelike usklađene argumente, predlažu potvrdan odgovor na prethodno pitanje.

III – Analiza

16.

S obzirom na to da sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita o zaključcima koje treba izvući iz presude Strigl i Securvita (C‑90/11 i C‑91/11, EU:C:2012:147) radi ocjene sličnosti suprotstavljenih žigova u glavnom postupku, potrebno je najprije ukratko podsjetiti na sadržaj te presude (odjeljak A), a zatim odrediti njezin doseg i ocijeniti njezinu važnost za ishod glavnog postupka (odjeljak B). Zatim ću podsjetiti na kriterije na temelju kojih treba ocijeniti sličnost suprotstavljenih žigova radi utvrđivanja eventualne vjerojatnosti zablude u smislu članka 4. stavka 1. točke (b) Direktive 2008/95 (odjeljak C).

A – Presuda Strigl i Securvita

17.

U spojenim predmetima u kojima je donesena presuda Strigl i Securvita (C‑90/11 i C‑91/11, EU:C:2012:147) dvama zahtjevima za prethodnu odluku, upućenima u okviru dvaju postupaka, od kojih se jedan odnosi na registraciju znaka „Multi Markets Fund MMF“ kao verbalnog žiga, a drugi na zahtjev za poništenje u pogledu verbalnog žiga „NAI – Der Natur‑Aktien‑Index“, Bundespatentgericht je pitao Sud primjenjuju li se razlozi za odbijanje predviđeni u članku 3. stavku 1. točkama (b) i/ili (c) Direktive 2008/95 na verbalni žig sastavljen od opisne sintagme i niza slova koji sam po sebi nije opisan, ali se sastoji od početnih slova riječi u toj sintagmi.

18.

U toj presudi Sud je na temelju utvrđenja suda koji je uputio zahtjev najprije naveo da se znakovi o kojima se radi u glavnim postupcima sastoje, s jedne strane, od sintagme koja u trgovini označava „vrstu usluga kao i njihove određene karakteristike“ koje treba smatrati opisom karakteristika ponuđenih usluga, u smislu članka 3. stavka 1. točke (c) Direktive 2008/95 i, s druge strane, od niza slova koji zasebno nema opisni karakter u smislu te odredbe jer, kao takav, ne može „označavati bilo kakvu karakteristiku predmetnih usluga“ ( 6 ).

19.

Nadalje, nakon što je u točkama 30. i 31. navedene presude podsjetio na ciljeve razloga za odbijanje registracije predviđenih člankom 3. stavkom 1. točkama (b) i (c) Direktive 2008/95, Sud je ocijenio znakove o kojima se radi u glavnim postupcima u njihovoj cjelini. U tom pogledu, Sud je istaknuo da tri velika slova koja se nalaze u svakom od tih znakova, odnosno „MMF“ i „NAI“, predstavljaju početna slova sintagmi kojima su pripojena i da „[su] sintagma i niz slova u svakom slučaju namijenjeni tomu da se uzajamno pojašnjavaju i da naglase vezu koja postoji među njima“, a pritom je svaki niz slova „osmišljen kako bi ojačao percepciju sintagme od strane javnosti te pojednostavnio njezinu uporabu i olakšao pamćenje te sintagme“, a da je u tom pogledu najmanje važno prethodi li niz slova sintagmi ili slijedi nakon nje ( 7 ).

20.

Konačno, Sud je pojasnio da, ako bi relevantna javnost nizove slova o kojima se radi u glavnim postupcima prepoznavala kao kratice sintagmi kojima su pripojene, ti nizovi slova „ne [bi mogli] imati prednost pred zbrojem svih elemenata žiga u njegovoj cijelosti, i to čak i ako [bi se moglo] smatrati da sami po sebi imaju razlikovni karakter“. Naprotiv, prema mišljenju Suda, koji u tom pogledu upućuje na točku 56. mišljenja nezavisnog odvjetnika ( 8 ), takvi nizovi imaju samo „akcesoran položaj“ u odnosu na sintagmu kojoj su pripojeni ( 9 ).

B – Doseg presude Strigl i Securvita i njezina važnost za ishod glavnog postupka

21.

Sud koji je uputio zahtjev procjenjuje da je dužan primijeniti načela koja je Sud uspostavio u presudi Strigl i Securvita (C‑90/11 i C‑91/11, EU:C:2012:147) kako bi ocijenio sličnost suprotstavljenih žigova u glavnom postupku. Taj se zaključak temelji na dvjema pretpostavkama, odnosno, s jedne strane, da kasniji žig u svojoj cijelosti ima opisni karakter i, s druge strane, da se ocjena ukupnog dojma koji žig može ostaviti na relevantnu javnost ne može promijeniti ovisno o tome je li potrebno utvrditi postojanje apsolutnog ili relativnog razloga („daljnjeg“, u skladu s tekstom Direktive 2008/95) za odbijanje registracije.

22.

Ne dovodeći u pitanje valjanost tih pretpostavki, ipak smatram da su potrebna pojašnjenja koja slijede.

1. Pretpostavka prema kojoj kasniji žig ima opisni karakter

23.

Kriteriji na temelju kojih je potrebno ocijeniti postoji li razlog za odbijanje registracije predviđen člankom 3. stavkom 1. točkom (c) Direktive 2008/95 ili istovjetni razlog predviđen člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 207/2009 ( 10 ) već su odavno utvrđeni sudskom praksom Suda i Općeg suda s obzirom na opći interes na kojem se temelji taj razlog za odbijanje, odnosno za sprečavanje da znakovi ili podaci iz tih odredbi budu rezervirani samo za jednog poduzetnika zbog njihove registracije kao žiga ( 11 ). Tako je potvrđeno da se ocjena opisnog karaktera znaka može provesti samo, s jedne strane, u odnosu na proizvode ili usluge o kojima je riječ i, s druge strane, u odnosu na percepciju ciljane javnosti, koju čine potrošači tih proizvoda ili tih usluga ( 12 ). Pojašnjeno je i da su znakovi ili podaci navedeni u gore navedenim odredbama oni koji u normalnoj uporabi s gledišta ciljane javnosti mogu služiti za označavanje proizvoda ili usluge za koje je registracija zatražena, bilo izravno, bilo navođenjem jednog od njihovih bitnih obilježja ( 13 ), i da je, kako bi neki znak potpao pod zabranu iznesenu u tim odredbama, potrebno da ima dovoljno izravnu i konkretnu prirodnu vezu s predmetnim proizvodima ili uslugama, koja omogućuje relevantnoj javnosti da odmah i bez drugog promišljanja opazi opis kategorije predmetnih proizvoda ili usluga, ili jedno od njihovih obilježja ( 14 ). Iako je sud Europske unije često strogo primjenjivao navedene kriterije ( 15 ), ostaje činjenica da se registracija znaka može odbiti zbog njegova opisnog karaktera samo ako je razumno predvidjeti da će ga dotične osobe stvarno prepoznati kao opis jedne od „karakteristika“ proizvoda ili usluga za koje se zahtijeva registracija, odnosno njihovo „obilježje koje dotične osobe lako prepoznaju“ ( 16 ).

24.

U kojoj su mjeri gore opisani kriteriji ispunjeni kad je riječ o sintagmi „Bundesverband der deutschen Gesundheitswirtschaft“, koja je sastavni dio kasnijeg žiga? S obzirom na opis proizvoda i usluga za koje je taj žig registriran ( 17 ), čini se da oni samo djelomično pripadaju zdravstvenom sektoru, koji se, uostalom, najčešće shvaća u širem smislu kao „fitness“ ( 18 ), ili da su posebno namijenjeni tom sektoru, tako da se može postaviti legitimno pitanje ima li predmetna sintagma, kao što se to zahtijeva sudskom praksom navedenom u prethodnoj točki, „dovoljno izravnu i konkretnu vezu“ s tim proizvodima i uslugama koja omogućuje relevantnoj javnosti „da odmah i bez drugog promišljanja opazi“ opis kategorije navedenih proizvoda i usluga ili jedno od njihovih obilježja.

25.

Kao što sam to naveo u točki 10. ovog mišljenja, Bundespatentgericht o opisnom karakteru elementa „Bundesverband der deutschen Gesundheitswirtschaft“ u kasnijem žigu zaključuje na temelju razmatranja da sintagme kojima se samo naznačuje da predmetne proizvode i usluge nudi subjekt koji djeluje u određenom sektoru (u slučaju kasnijeg žiga, udruženje poduzetnika koje djeluje u zdravstvenom sektoru) po samoj svojoj naravi imaju opisni karakter. Međutim, taj