PRESUDA SUDA (veliko vijeće)
19. studenoga 2013. ( *1 )
„Godišnje usklađivanje primitaka od rada i mirovina službenika i drugih djelatnika Europske unije — Pravilnik o osoblju — Tužba za poništenje — Obavijest COM(2011) 829 final — Prijedlog COM(2011) 820 final — Tužba zbog propusta — Podnošenje prijedlogâ na temelju članka 10. Priloga XI. Pravilniku — Propuštanje djelovanja Komisije — Tužba koja je postala bespredmetna — Obustava postupka“
U predmetu C‑66/12,
povodom tužbe za poništenje na temelju članka 263. UFEU‑a, a podredno, povodom tužbe zbog propusta na temelju članka 265. UFEU‑a, podnesene 9. veljače 2012.,
Vijeće Europske unije, koje zastupaju M. Bauer i J. Herrmann, u svojstvu agenata,
tužitelj,
koje podupiru
Češka Republika, koju zastupaju M. Smolek, D. Hadroušek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,
Kraljevina Danska, koju zastupaju V. Pasternak Jørgensen i C. Thorning, u svojstvu agenata,
Savezna Republika Njemačka, koju zastupaju T. Henze i N. Graf Vitzthum, u svojstvu agenata,
Irska, koju zastupa E. Creedon, u svojstvu agenta, uz asistenciju C. Toland, BL, i A. Joyce, solicitor,
Kraljevina Španjolska, koju zastupaju N. Díaz Abad i S. Centeno Huerta, u svojstvu agenata,
Francuska Republika, koju zastupaju G. de Bergues, D. Colas i J.-S. Pilczer, u svojstvu agenata,
Republika Latvija, koju zastupaju I. Kalniņš i A. Nikolajeva, u svojstvu agenata,
Kraljevina Nizozemska, koju zastupaju C. Wissels i M. Bulterman, u svojstvu agenata,
Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske, koju zastupaju E. Jenkinson i J. Beeko, u svojstvu agenata, uz asistenciju R. Palmer, barrister,
intervenijenti,
protiv
Europske komisije, koju zastupaju J. Currall, D. Martin i J.-P. Keppenne, u svojstvu agenata, s izabranom adresom za dostavu u Luxembourgu,
tuženika,
koju podupire:
Europski parlament, koji zastupaju A. Neergaard i S. Seyr, u svojstvu agenata,
intervenijent,
SUD (veliko vijeće),
u sastavu: V. Skouris, predsjednik, K. Lenaerts, potpredsjednik, A. Tizzano, R. Silva de Lapuerta, T. von Danwitz (izvjestitelj), E. Juhász, M. Safjan, C. G. Fernlund, i J. L. da Cruz Vilaça, predsjednici vijeća, A. Rosas, G. Arestis, J.-C. Bonichot, A. Arabadjiev, C. Toader i C. Vajda, suci,
nezavisni odvjetnik: Y. Bot,
tajnik: V. Tourrès, administrator,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 2. srpnja 2013.,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 12. rujna 2013.,
donosi sljedeću
Presudu
1
Vijeće Europske unije svojom tužbom zahtijeva:
—
poništenje, na temelju članka 263. UFEU‑a,
—
obavijesti Komisije od 24. studenog 2011., koja sadrži dopunu izvješća Komisije od 13. srpnja 2011. o klauzuli o izuzećima [COM(2011) 829 final, dalje u tekstu: „pobijana obavijest“], s obzirom na to da njome Europska komisija konačno odbija Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti odgovarajuće prijedloge na temelju članka 10. Priloga XI. Pravilniku o osoblju donesenog Uredbom Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 od 29. veljače 1968. kojom se utvrđuje Pravilnik o osoblju za službenike Europskih zajednica i uvjeti zapošljavanja koji se primjenjuju na ostale djelatnike tih Zajednica i kojom se uvode posebne mjere privremeno primjenjive na službenike Komisije (SL L 56, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 6., str.1.) , koja je izmijenjena Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća (EU, Euratom) br. 1080/2010 od 24. studenoga 2010. (SL L 311, str. 1.), u verziji nakon ispravka objavljenog 5. lipnja 2012. (SL L 144, str. 48., dalje u tekstu:“Pravilnik“), i
—
prijedloga Komisije za Uredbu Vijeća o usklađivanju, s učinkom od 1. srpnja 2011., primitaka od rada i mirovina službenika i drugih djelatnika Europske unije kao i koeficijenata ispravka koji se primjenjuju na te primitke od rada i mirovine, podnesenog 24. studenoga 2011. [COM(2011) 820 final, dalje u tekstu: „pobijani prijedlog“];
—
podredno, utvrđenje, na temelju članka 265. UFEU‑a, povrede Ugovorâ zbog Komisijina propuštanja da Parlamentu i Vijeću podnese odgovarajuće prijedloge na temelju članka 10. Priloga XI. Pravilniku.
Pravni okvir
2
Člankom 65. Pravilnika je propisano:
„1. Vijeće svake godine revidira primitke od rada dužnosnika [službenika] i ostalih službenika [djelatnika] Unije. Ta revizija provodi se u rujnu uzimajući u obzir zajedničko izvješće Komisije utemeljeno na zajedničkom indeksu koji Statistički ured Europske unije priprema sporazumno sa statističkim uredima država članica; indeksom se izražava stanje u svakoj zemlji Unije na dan 1. srpnja.
Tijekom te revizije Vijeće razmatra potrebu usklađivanja primitaka od rada u okviru gospodarske i socijalne politike Unije. U obzir se posebno uzimaju rast primitaka od rada u javnom sektoru i potreba zapošljavanja.
2. U slučaju znatne promjene životnih troškova Vijeće u roku od dva mjeseca donosi odluku o načinima prilagodbe pondera [mjerama usklađivanja koeficijenata ispravka] te, ako je to potrebno, o njihovoj retroaktivnoj primjeni.
3. Za potrebe ovog članka, Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom na prijedlog Komisije, kako je predviđeno člankom 16. stavcima 4. i 5. [UEU‑a].“
3
U skladu s člankom 82. stavkom 2. Pravilnika, kada Vijeće na temelju članka 65. stavka 1. Pravilnika odluči da je potrebno uskladiti primitke od rada, to usklađivanje primjenjuje se i na stečene mirovine.
4
U skladu s člankom 65.a Pravilnika, pravila za provedbu njegovih članaka 64. i 65. utvrđena su u njegovu Prilogu XI.
5
Članak 1. Priloga XI. Pravilniku, koji je dio Odjeljka 1. Poglavlja 1. tog Priloga, predviđa da, za potrebe revizije predviđene člankom 65. stavkom 1. Pravilnika, Eurostat svake godine do kraja listopada sastavlja izvješće o promjenama troškova života u Bruxellesu (Belgija) (međunarodni indeks za Bruxelles), promjenama troškova života izvan Bruxellesa (gospodarski pariteti i implicitni indeksi), kao i o promjenama kupovne moći plaća službenika u nacionalnim središnjim državnim službama osam država članica (posebni pokazatelji).
6
Članak 3. Priloga XI. Pravilniku, koji čini Odjeljak 2. Poglavlja 1. tog Priloga, koji Odjeljak nosi naslov „Odredbe za godišnje usklađivanje primitaka od rada i mirovina“ propisuje:
„1. U skladu s člankom 65. stavkom 3. Pravilnika o osoblju Vijeće donosi, na prijedlog Komisije i na temelju kriterija iz Odjeljka 1. ovog Priloga, prije kraja svake godine odluku o usklađivanju primitaka od rada i mirovina, s učinkom od 1. srpnja.
2. Iznos usklađivanja dobiva se množenjem međunarodnog indeksa za Bruxelles s posebnim pokazateljem. Usklađivanje je u neto iznosu izraženo kao jedinstveni postotak.
[…]
5. U Belgiji i Luksemburgu ne primjenjuje se koeficijent ispravka. Koeficijent ispravka koji se primjenjuje:
(a)
na plaće dužnosnika [primitke od rada službenika] Unije koji rade u drugim državama članicama i u nekim drugim mjestima rada;
(b)
[...]na Unijine mirovine [mirovine službenika] isplaćene u drugim državama članicama za dio koji se odnosi na prava stečena prije 1. svibnja 2004.,
određuje se na temelju omjera između odgovarajućih gospodarskih pariteta iz članka 1. ovog Priloga i deviznih tečajeva navedenih u članku 63. Pravilnika o osoblju za odgovarajuće zemlje.
[…]“
7
Poglavlje 5. Priloga XI. Pravilniku nosi naslov „Klauzula o izuzećima“. Sastoji se samo od članka 10. koji glasi:
„Ako se u Uniji ozbiljno i naglo pogorša gospodarska i socijalna situacija, procijenjena u svjetlu objektivnih podataka koje za te potrebe dostavi Komisija, ona podnosi odgovarajuće prijedloge o kojima odlučuju Europski parlament i Vijeće u skladu s člankom 336. [UFEU‑a].“
8
Sukladno članku 15. stavku 1. predmetnog Priloga, njegove odredbe primjenjuju se od 1. srpnja 2004. do 31. prosinca 2012.
Činjenična osnova spora
9
Imajući u vidu da nedavna gospodarska i financijska kriza koja se dogodila u Uniji uzrokuje „ozbiljno i naglo pogoršanje gospodarske i socijalne situacije unutar Unije“ u smislu članka 10., Priloga XI. Pravilniku, Vijeće je u prosincu 2010., zatražilo od Komisije da, na temelju spomenutog članka 10., pravovremeno podnese odgovarajuće prijedloge kako bi ih Europski parlament i Vijeće mogli ispitati i prihvatiti prije kraja 2011. godine.
10
U odgovoru na taj zahtjev, Komisija je 13. srpnja 2011. Vijeću podnijela izvješće o klauzuli o izuzećima (članak 10. Priloga XI. Pravilniku) [COM(2011) 440 final], u kojem je zaključila, oslonivši se na petnaest pokazatelja i europska gospodarska predviđanja koja je 13. svibnja 2011. objavila njezina Opća uprava „Gospodarska i financijska pitanja“ da nema mjesta podnošenju prijedloga na temelju članka 10. Priloga XI. Pravilniku.
11
Ispitivanje tog izvješća potaknulo je u okviru Vijeća rasprave koje su rezultirale novim zahtjevom Vijeća Komisiji, usmjerenim na postupanje po spomenutom članku 10. te podnošenje odgovarajućeg prijedloga usklađivanja primitaka od rada.
12
U odgovoru na taj zahtjev, Komisija je donijela pobijanu Obavijest koja se ponajprije temelji na europskim gospodarskim predviđanjima koje je 10. studenoga 2011. priopćila njezina Opća uprava „Gospodarska i financijska pitanja“. Komisija je ponovno zaključila da Unija nije suočena s izvanrednom situacijom u smislu članka 10. Priloga XI. Pravilniku, te da stoga ne može primijeniti klauzulu o izuzećima.
13
Istoga dana, Komisija je podnijela pobijani prijedlog, utemeljen na „redovnoj“ metodi usklađivanja primitaka od rada predviđenoj člankom 3. Priloga XI. Pravilniku, kojim je predložila usklađenje od 1,7 %.
14
Odlukom Vijeća 2011/866/EU od 19. prosinca 2011. o prijedlogu Komisije za Uredbu Vijeća o usklađivanju, s učinkom od 1. srpnja 2011., primitaka od rada i mirovina službenika i drugih djelatnika Europske unije kao i koeficijenata ispravka koji se primjenjuju na te primitke od rada i mirovine (SL L 341, str. 54), Vijeće je odlučilo „ne prihvatiti [pobijani] prijedlog“, ponajprije iz sljedećih razloga.
[„(8)
[…] Vijeće je uvjereno da gospodarska i financijska kriza kroz koju trenutno prolazi Unija i koja je u mnogim državama članicama dovela do potrebe znatnih proračunskih prilagodbi, između ostalog usklađivanja plaća državnih službenika, predstavlja ozbiljno i naglo pogoršanje gospodarske i socijalne situacije u Uniji.
[…]
(13)
Vodeći računa o svemu prethodno navedenom, Vijeće ocjenjuje da se stajalište Komisije o postojanju ozbiljnog i naglog pogoršanja gospodarske i socijalne situacije te njeno odbijanje podnošenja prijedloga na temelju članka 10. Priloga XI. Pravilniku temelje na očito nedovoljnim i pogrešnim razlozima.
(14)
S obzirom na to da je Sud […] u predmetu [u kojem je donesena presuda od 24. studenoga 2010., Komisija/Vijeće (C‑40/10, Zb., str. I‑2043.)] zaključio da je, za vrijeme važenja Priloga XI. Pravilniku, postupak predviđen u članku 10. predmetnog Priloga jedina mogućnost da se u okviru usklađivanja primitaka od rada povede računa o gospodarskoj krizi, Vijeće je ovisilo o prijedlogu Komisije usmjerenom na primjenu tog članka u doba krize.
(15)
Vijeće je uvjereno da je, vodeći računa o članku 10. Priloga Pravilniku i obvezi lojalne suradnje između institucija propisanoj člankom 13. stavkom 2. drugom rečenicom [UEU‑a], Komisija bila dužna Vijeću podnijeti odgovarajući prijedlog. Zaključci Komisije te nepodnošenje takvog prijedloga od njene strane predstavljaju stoga povredu spomenute obveze.
(16)
S obzirom na to da je Vijeće moglo postupati samo po prijedlogu Komisije, Komisija je, donijevši pogrešne zaključke na temelju podataka te ne podnijevši prijedlog na temelju članka 10. Priloga XI. Pravilniku, onemogućila Vijeće da na ozbiljno i naglo pogoršanje gospodarske situacije reagira na odgovarajući način, donošenjem akta na temelju članka 10. Priloga XI. Pravilniku.“] (nesl. prij.)
Zahtjevi stranaka i postupak pred Sudom
15
Vijeće od Suda zahtijeva da:
—
poništi pobijanu obavijest, na temelju članka 263. UFEU‑a, s obzirom na to da njome Komisija konačno odbija Parlamentu i Vijeću podnijeti odgovarajuće prijedloge na temelju članka 10. Priloga XI. Pravilniku, kao i pobijani prijedlog.
—
podredno, utvrdi, na temelju članka 265. UFEU‑a, povredu Ugovorâ zbog Komisijina propuštanja da Parlamentu i Vijeću podnese odgovarajuće prijedloge na temelju članka 10. Priloga XI. Pravilniku, i
—
naloži Komisiji snošenje troškova.
16
Komisija od Suda zahtijeva da odbije tužbu i naloži Vijeću snošenje troškova.
17
Rješenjem predsjednika Suda od 20. travnja 2012., dozvoljena je intervencija Parlamenta u potporu tužbenom zahtjevu Komisije. Rješenjem predsjednika Suda od 6. srpnja 2012., dozvoljena je, u potporu zahtjevâ Vijeća, intervencija Češke Republike, Kraljevine Danske, Savezne Republike Njemačke, Irske, Kraljevine Španjolske, Francuske Republike, Republike Latvije, Kraljevine Nizozemske te Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske.
O tužbi
18
Svojom tužbom Vijeće tvrdi da je Komisija povrijedila članak 10. Priloga XI. Pravilniku, u vezi s člankom 13. stavkom 2. drugom rečenicom UEU‑a i člankom 241. UFEU‑a, podnijevši pobijani prijedlog na temelju „redovne“ metode usklađivanja predviđene člankom 3. tog Priloga i odbivši time podnijeti odgovarajuće prijedloge na temelju spomenutog članka 10.
19
Komisija tvrdi da je tužba nedopuštena, s obzirom na to da Vijeće o podnošenju predmetne tužbe nije odlučilo kvalificiranom većinom svojih članova. Povrh toga, niti pobijana obavijest niti pobijani prijedlog ne predstavljaju akte koji se mogu pobijati, u smislu članka 263. UFEU‑a. Naposljetku, uvjeti iz članka 265. UFEU‑a nisu ispunjeni, između ostalog zbog toga što je Komisija zauzela stajalište o zahtjevu Vijeća ističući da uvjeti za pokretanje postupka predviđenog člankom 10. Priloga XI. Pravilniku nisu bili zadovoljeni. Međutim, Vijeću nije uskraćena pravna zaštita s obzirom na to da je ono svoje stajalište moglo iznijeti u okviru tužbe Komisije podnesene protiv odbijanja Vijeća da prihvati pobijani prijedlog utemeljen na članku 3. Priloga XI.. Pravilniku. Podredno, Komisija osporava osnovanost tužbe za poništenje i tužbe zbog propusta, ističući kako Vijeće nije dokazalo očitu pogrešku Komisije prilikom procjene gospodarske i socijalne situacije unutar Unije.
20
Treba istaknuti da se ovaj predmet, kao i onaj u kojemu je donesena presuda od 19. studenoga 2013., Komisija/Vijeće (C‑63/12), odnosi na usklađivanje primitaka od rada i mirovina službenika i drugih djelatnika Unije za 2011. godinu te je proizašao iz neslaganja Komisije i Vijeća o pitanju treba li za tu godinu primijeniti „redovnu“, automatsku metodu iz članka 3. Priloga XI. Pravilniku ili pak klauzulu o izuzećima iz članka 10. tog Priloga, koja se primjenjuje „ako se u Uniji ozbiljno i naglo pogorša gospodarska i socijalna situacija.“ Uska povezanost između ta dva predmeta proizlazi također i iz činjenice da u svakom od tih predmeta stranke upućuju na sadržaj svojih podnesaka podnesenih u drugom predmetu kao priloga.
21
U točkama 57. i 77. gore navedene presude od 19. studenog 2013., Komisija/Vijeće, Sud je odlučio o podjeli uloga između institucija u okviru godišnjeg usklađivanja primitaka od rada i mirovina, osobito glede određivanja pravne osnove za to usklađivanje i primjenu klauzule o izuzećima.
22
Slijedom navedenog, valja utvrditi da je ova tužba postala bespredmetna te stoga obustaviti postupak pokrenut po istoj.
Troškovi
23
U skladu s člankom 142. Poslovnika Suda, u slučaju obustave postupka, Sud o troškovima odlučuje po slobodnoj ocjeni.
24
U ovom slučaju, tužba nije postala bespredmetna zbog ponašanja koje od stranaka, već zbog toga što je Sud odlučio o tužbi za poništenje podnesenoj u predmetu u kojem je donesena gore navedena presuda od 19. studenog 2013., Komisija/Vijeće.
25
U takvim okolnostima, valja odlučiti da Vijeće i Komisija, kao i intervenijenti, snose vlastite troškove.
Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) proglašava i presuđuje:
1.
Postupak se obustavlja.
2.
Češka Republika, Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka, Irska, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Republika Latvija, Kraljevina Nizozemska , Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske kao i Europska komisija snose vlastite troškove.
Potpisi
( *1 ) Jezik postupka: francuski
Full & Egal Universal Law Academy